Jeca tiho mandolina

Drhti puna bola

Ogoljena duša ne mari više

Što dušmani se hrane s njenog stola.

Trzaj patnje žice pali

Jecaj dušu ledi

Puca srce na trapezu jali

Slab trzaj žicu hrabri.

Jecaj,jecaj mila moja

Čežnju za njim vinut ću do neba

Jecaj tuge zatomit će morske dubine

I plave visine bijelog galeba.

Auroraisa 

Puštam život da teče mimo mene
Živim polako ne žureći nikamo
Iz cijelog svijeta isključena
U svoje tajne odaje zaključana.

Kad bol postane nepodnošljiva
I uspije srušiti sve podignute brane
U prah se pretvaraju moje tajne odaje
Na licu čežnja svijetu me izdaje.

Ne prođe tako ni dan ni sat
Da na tebe ne pomislim
Da svoj život s tobom u snovima spojim
I tada sa zebnjom otkucaje ludog srca brojim.

Izdaja je teška mili moj
Znam da je duša nikad preći neće
Dovijeka će me boljeti
Ipak,ovo ludo srce uvijek će te voljeti.

Auroraisa